Obrad Nenezić, septembar 2020.

My name is Budibogsnama

Potpisala se na moju knjigu lijevom rukom

Sa kojom se krsti Jer desna je rezervisana za muškarce

Samozvane misionare i pravovjerne protuve

Nevina sam Ali u desni lakat I kao žena i kao čovjek

Zakikotala se i pokazala srednjak

Ovaj napuderisani i našminkani pajac koji vidiš samo je plakat

Za osrednji film Izvikani Crni talas U mojoj podsvijesti

Ovaj mejnstrim performans oko nas je samo advertajzing

Koji nema veze sa tim što plačem bodljikavu žicu

Niz obraze čim se ugase reflektori

My name is Budibogsnama

I među nama nema ništa osim jedan pogled bez kapaka

Koji je proklet kao most bez rijeke Ili more bez soli

Hands off – k sebi ruke od mojih drhtavih koljena

Vrelog stomaka Vlažnih butina

Sebi ruke od mojih grudi Od mojih hormona

Jer ne odgovaram za posljedice

Ti si pisac i od svake pomisli i pokreta napraviš knjigu

A u svakoj knjizi je začet demon

Šta će tek u meni začeti kad sjutra upišeš broj

I kad me zadužiš kao u biblioteci

I kad me obrade akušeri I podmlade hirurzi

Kad podivljaju krajevi i počeci I presuše menzisi…

Odjebi – pošto nećeš ni da me takneš

Da me voliš Da me razuvjeriš Odjebi

Pošto nećeš da mi kažeš da se ne zovem Budibogsnama

I ne prezivam Demon

Daj mi bilo koje ime samo me zovi Samo me zagrli

Čvrsto Da umrem prije nego me upišu kao No name

Zašto pišeš o meni Kad nijesam žena

Ja sam pojebljivi performer Nosač seksa

Obdarena lomplejka koja se vrti u nedogled

U par poza Fraza i riječi

Nijesam čak ni zoon politikon

Ja sam klovn koji se kesi i šljašti kao Las Vegas

Dodirni me Od krvi sam i mesa Poljubi me

Ne smij se smrti Kao ranjeni oficir pred carem

I prijekim sudom Jer Pravda je spora Ali dostižna

Uzmi me potajno Ali da čitav svijet čuje

Neka se i Gospod rasrdi Da počne da psuje

I kamenuje me sa četom pokajnica

Sav grijeh na moju dušu A sva duša na njihov pomračeni um

Uzmi me krišom Ali da čitav svijet vidi

Pred san me pokrij I otiđi da te više nikad ne vidim

My name is Budibogsnama

I sav moj život je zid smrti

Iako nikad nisam bila bajker

Znam da se točak vrti i pošto mu srce stane

Znam da nijesi svetac

Ali bi u svakom bi krugu pakla bio uzoran stanovnik

Čak i birokrata ili gradonačelnik

Ali tamo su svi jednaki kao pred izbore svakoj vlasti

Znam da imaš nekog I da me mrziš što je mrzim

A ona je čitav jedan milenijum bolja

I čitavu sunčevu svjetlost jednostavnija od mene

I kako tako talentovano drzak i loš

Možeš da voliš prostodušne stvari

Crkni I ti I ona I taj vaš Saturn

Oko koga ste napravili savršeni prsten

My name is Budibogsnama

I ni banku ne dajem za nekakvu ljubav

Ja sam kometa I želim da trajem

Samo taj jedan dostojanstveni let u smrt

Iza kojeg ništa ne ostaje Osim čežnja

Nosi se! I nemoj perfidno da se smješkaš

Imam čitav sijaset pjesnika u neotvorenom inboksu

Više oni imaju nagrada nego ti djela

Za njih si statistička A za mene neoprostiva greška

I takvog će te pamtiti čovječanstvo I ja

Još jedan brzopleti selfi I prenagljeni orgazam

Tjeraj se… Ali prvo… Zagrli me čvrsto

Onako kao da ću da vječno volim

Ili samo… spokojno i jednostavno da umrem

Jer za trenutak se živi I čitav život sanja

Da sanjajući umreš