Obrad Nenezić, 2019.

Budi se dan I miris mlijeka i peciva iz pekara

Raznose musava djeca niz trotoare

Jer odavno već majke i tate duže spavaju od djece

A manje od rijaliti programa…

Budi se dan I pale se teški motori

Negdje na periferijskim parkinzima

Jer su im poslovođe rekle

Da se treća smjena završava kad počinje prva

I ko bi rekao da je to moguće

Osim stroga uputstva za upotrebu…

Budi se dan Zijevaju komunalci i vozači

U trećoj smjeni Još sat ili dva

I topla će bedra I topla će njedra

Upiti teški miris znoja i sekreta

I sve će ostati na ugrizima mesa

Iza škura Da se spriječi glas

Da se uguši sloboda tabua I vladavine prava

Budi se dan Mjesec se pokriva svjetlošću

Još jedan vječni polukrug do sna Ili buđenja

I tek po koja gola noga zakorači

Mamurnim haustorom i tastaturom

U iscijepanoj najlonki i vešu

I u ličnom treš filmu Ili performansu

Gledaju se majmuni kao u ogledalu…

I izazivaju narcisi kao Dorijani

Savjest Gdje smo Šta smo I šta nijesmo

A bismo bili po cijenu glave

Za šaku jebene slave Od koje se živi

Svojih pet minuta

Budi se dan Ulica I umrljane savjesti…

Prevareni i prevaranti kasaju k’o umorni konji

Jeb’o sam mu majku a on meni četiri I obratno

A salva eura završava na najvećoj kvoti

Gdje dobija autsajder I umiru preci kockari

Jer se Crveno  I crno zakupljuju kao psi I konji

Da zauzmu prazne jasle Tanjire I hladne izbe

Sa brojnom i izabranom bibliotekom

Budi se dan I topot grijeha tuminja u duši

I vješto izmiču sneni krovovi prvim zracima sunca

Dok bunca gradski prevoz za dobro jutro

I čelični pijevci dižu larmu na noćnim ormarima

I zijeva čaršija kao sedmogodišnjak prvi dan u školi

A komšija se glasno tuca sa ljubavnicom

Dok se komšinica tuži kome će pripasti djeca

Iz Dubaija Gdje je pošla na medeni mjesec

Sa prvom Pravom i jedinom ljubavi

Budi se dan Negdje na dvije rijeke

Obje ćutljive Teške Prijeke Ravničarske

Čijim je tokom proteklo više leševa nego riba

I salva stihova kao topova hita

U najnovija izdanja tabloida

Mrtav je lovac A plijen zadovoljno masturbira

Nad svojom i trofejevom sudbinom

Jeb’o crtež kad boja ostavlja dovoljan dojam

Na groblju pozorišta odavno kukaju izvanjske krstače

I tuže tabloidne narikače na sprovodu književnosti

Jer ovo nije njihovo Jer one nijesu naše

Uz aplauze pragmatničnih producenata I izdavača

Nema veze što niko ne kupuje Samo nek sjaše

Pomračina sa sunca I sa mjeseca

Budi se dan Na dva auto puta

(Ili se jutru dupla od mamurluka

Sa zapada na istok Sa juga na sjever)

Oba brbljiva i smrknuta izjutra

Budi se dan Na mreži magistrala kao vena

Niz koje jure auta kao krvna zrna

Statistika ozbiljnog Instituta sinoć

Već sluti (kao Bogdan Grobar da se neće umirati)

Da jutros je zanemarljivi posto u slavu nataliteta

I ko nije gledao tokšou sa uputstvom za upotrebu

nema šanse da preživi Taj je nedvosmisleno mrtav

Jer čitav vijek nas upozoravaju na apokalipsu

I još dvaput više na spekulaciju I fejk njuz…

Na hibridne ratove protiv države i čovjeka

Protiv kapitala konfeta i epoleta Nekad i sad

I odnekud štikla kao Morzeovo pismo ispod pupka

Otkucava da nijesmo Odavno ono što smo

I nećemo biti Jer od nas ne zavisi Nipošto

Ko smo i štasmo… Oralni I bogojažljivi hvatostisak

A pogotovo ono šta nijesmo

Budi se dan I pita me prodavačica ljubavi

Ko još zna Da sam nesrećniji od grada

Kome se sudbina zna Odvajkada

Da je živ onoliko koliko se u njega dolazi A ne ide

Šta te briga Kažem I gledam joj u sise

Kao u ambalažu A ne kao u suštinu

U meni se vajka Buntovnik iz prošlog vijeka

I pepeo iz budućeg Odavno rascrvljan i rasut

Koji će preorati mašine civilizacije

I nekad će nas samo pomenuti biologije

Kao posljednje otkrivene uspravljene majmune

Budi se dan i ne želim da znam šta me čeka

Ruke i postelje se hlade Poezija i proza se gase

Jer in je da se čita i citira klozetska književnost

I likuju netalentovane farse brojem lajkova

A dosljedno pate informatičko nepismene budale

Budi se dan I boemi su uredno zauzeli šank

I pišaju uz vjetar bezalkoholna vina

I začinjavaju elektronskim cigaretama…

Kenjaju uz koktele veganske specijalitete

Vejber i ine net seks vginalne varijante i poze

Sanjaju isfotošopirane jebogrupnjake na instagramu

Tabloidni intelektualci i intelektualni tabloidi

Seru o gumenim muškarcima i plastičnim ženama

I pišu dirljivo o epruvetama kao o matericama

I porodicama kao virtuelnim kućicama na guglu

Budi se dan I na oči ne mogu da gledam

Osim noć Da dišem tišinu i gledam mrak

Budi se dan I do đavola sa njim

Ne želim da znam šta me sjutra čeka

A čeka me znam Uputstvo za upotrebu

Šta da mislim Kažem I kad I što

I gdje da zapišam kao kućni ljubimac

I par tableta za doručak Ručak i večeru

Da odem u mejnstrim apoteku iz okruženja

Po istančanu kulturošlošku dijagnozu Deža vi

I da služim civilnu vojsku

Bar dok se globalna politika ne promijeni

Da o prirodi govorim kao o Svetom pismu

A da Sveto pismo koristim u prirodi

Da počinjem sa Š jer A je deplasirani početak

I što da – ne I što da – da

Moj početak je decembar

Jer sam u januaru umro otkad su mi rekli

Da moram biti drugačiji po svaku cijenu

Garancije nema Ni godinu Ni dvije

Rok je neograničen Nek’ te kradu Samo se vladaj

Po uputstvu za upotrebu I bićeš nešto u poeziji

–              Kako da ne I kako da da